Zabavno i duhovito (Helena Braut, Vjesnik, 27. listopada 2010.) Danas već etablirani redatelj Oliver Frljić (1976.), u početcima intenzivnijeg rada u kazalištima za djecu, lansirao je u DK ‘Dubrava’ scensku uspješnicu ‘Blizanke’ po romanu Ericha Kaestnera, s odličnom glumačkom postavom – Jelenom Vukmiricom, Juditom Franković, Deanom Krivačićem i Majom Katić. Predstava je bila nagrađivana, kao […]

Zabavno i duhovito
(Helena Braut, Vjesnik, 27. listopada 2010.)

Danas već etablirani redatelj Oliver Frljić (1976.), u početcima intenzivnijeg rada u kazalištima za djecu, lansirao je u DK ‘Dubrava’ scensku uspješnicu ‘Blizanke’ po romanu Ericha Kaestnera, s odličnom glumačkom postavom – Jelenom Vukmiricom, Juditom Franković, Deanom Krivačićem i Majom Katić. Predstava je bila nagrađivana, kao i pojedini njezini glumci i gostovala je s velikim uspjehom po bližim festivalima u regiji. Spominjanje toga hita premijerno izvedena u svibnju 2007. godine nije slučajno, jer očito kazalite Dubrava ne može pogriješiti ponovnim angažiranjem Frljića.

Ovaj put na pozornici DK Dubrava redatelj je inscenirao predstavu ‘Matilda’, po estetici vrlo sličnu ‘Blizankama’ (brza izmjena koreografiranih prizora, jednostavni scenski elementi, karikirana i gotovo ekspresionistička gluma).

‘Matilda’ je nastala prema motivima romana Roalda Dahla, koju je redatelj pametno dramatizirao, a nastala je u koprodukciji DK Dubrava i čakovečke Kazališne družine Pinklec. Riječ je o poznatom romanu, koji, baš kao ‘Blizanke’ (film ‘Zamka za roditelje’ postigao je velik uspjeh u obje varijante iz 1961. godine u režiji Davida Swifta te 1998. u režiji Nancy Mayers) ima svoju vrlo poznatu ekranizaciju u filmu dannyja DeVita. Priča je to o darovitoj djevojčici Matildi nadnaravne moći kao što je pomicanje namještaja. Međutim, u Matildinoj obitelji za nju nema razumijevanja, oni ju sustavno zanemaruju, što će se promijeniti njezinim prijateljstvom s vrlo dragom učiteljicom.

Frljić u prvom redu uspijeva izgraditi dinamičnu predstavu (iako traje 50 minuta, čini se mnogo kraćom) s vrlo jasnim dramskim linijama. Zaplet je razumljiv, bez bijelih rupa koje su tako česte u kazalištu za djecu, a vrlo je vješto, u dramatizaciji, izbjegavao suvišne detalje. Poseban začin predstave su dijelovi koji sjajno razbijaju četvrti zid, dopadljive ironične sekvence koje ne ostaju bez društvene kritike, žalaca što izazivaju smijeh kroz suze i danas se već može govoriti da su dio redateljeva umjetničkog potpisa. Posebice je funkcionalna scena Mirte Vekić, kao i kostimi modnog studia Artiđana. Glazba je gradivni element predstave, kao i scenski pokret, u čemu je redatelju ponovno pomogla, već uhodana, odlična suradnja s Damirom Šimunovićem, odnosno Sandrom Banić Naumovski.

Što se tiče glumačkih interpretacija, prednjači Karolina Horvat koja je vrlo dojmljivo, zrelije nego u dosadašnjim predstavama predočila naslovnu junakinju, te izvrsna Marija Kolb kao majka koja bjesomučno gleda sapunice, i zastrašujuće bešćutna Gđica Grdobina. I Bruno Kontrec (Otac) te Petar Atanasoski (Brat) priklonili su se karikaturalnim izričajima kako bi naglasili svoju semantičku razdvojenost od ‘drukčije’ Matilde. Lada Bonacci je pak kao Učiteljica tumačila vrlo korektnu osobu koja jedina razumije neobičnu djevojčicu.

‘Matilda’ je pravi kazališni repertoarni draguljčić koji za djecu od 6 do 11 godina jednostavno, ali duhovito i zabavno progovara o ozbiljnim obiteljskim teškoćama.