Redatelj: Davor Dokleja
Tekst: Ivona Marciuš
Likovno oblikovanje (lutke, scenografija i kostimi): Kaja Resman
Glazba: Smokey Smoke
Oblikovanje rasvjete: Mario Zelenbaba
Oblikovanje plakata: Kaja Resman

Igraju: Mara Barbić, Eva Marciuš, Simon Varošanec, Franka Bene, Dora Srđenović, Jakov Feher, Martin Zadravec i Vida Haček

O predstavi:
Desetogodišnjaci Marko i Tonka priređuju rođendansku proslavu na bazenu u dvorištu. Blizanke Lucija i Gabi su pozvane. Tonkina najbolja prijateljica Nina nije pozvana i zato odlučuje upropastiti cijelu proslavu. Sabotira cijevi na bazenu pa bazen ostaje prazan. Jadni Marko i Tonka već odustaju od proslave i bazena, sve dok se na vratima ne pojave najbolji vodoinstalateri u gradu – Mario i Luigi!

Priča o prijateljstvu koje se gradilo i gradi se kroz igru i zajedničke rođendane. O tome kako su trenutci provedeni zajedno u druženju još uvijek bitniji od igrica na kompjuteru ili playstationu. O rođendanu koji je ove godine bio malo drugačiji od onih prijašnjih. O svađi i maloj spletki, ali i o mirenju koje na kraju dolazi od onih koji su izašli iz video igre kako bi spasili pravu igru. Petero prijatelja trebalo je podsjetiti da su s razlogom oduvijek zajedno puhali svjećice na torti.

Vrsta predstave: igrana i lutkarska (kazalište sjena)
Trajanje: 30 minuta
Uzrast: 5+ (vrtići i niži razredi osnovne škole)

Plavo sunce na žutom nebu donosi nam neobičnu priču o onima koji su imali samo 3 različite boje, a onda su odlučili krenuti u avanturu i pronaći ostale. Među ribama, u pjevu ptica, zakopane u vrućem pijesku i skrivene u astronautskim odijelima. Oni su trebali ostale boje. Svaku za točno određenu stvar. Narančastu za naranču. Ali, nisu znali nešto jako, jako važno.

Kroz neobičan i inovativan pristup, vrlo apstraktno i uz minimalno tekstualno sugeriranje, ova predstava bavi se pitanjem mašte i naše hrabrosti da preskočimo neke ustaljene obrasce gledanja na svijet. Apstraktna forma predstave temeljena na crtežima, zvukovima, bojama, glazbi i pokretu nastupa vrlo mistično, otvarajući nam neki novi prostor promišljanja o kazalištu koje nije nužno temeljeno na izgovaranju teksta.

Tko su oni i hoće li pronaći ostale boje? Ili će se opeći na vrućem pijesku i odustati? I što je to jako, jako važno što nisu znali? Glumačka igra troje glumaca vodi nas u potpuno novi, mistični svijet mašte, pokretom nam otkrivajući slojeve predstave koja baš poput mašte- u interpretaciji nema granica.
Dob: 4+
Trajanje: 40 min

Redatelj: Romano Bogdan
Tekst i dramaturgija: Ivona Marciuš
Koreografija: Virna Hošnjak
Likovno oblikovanje: Nenad Kern
Glazba: Bojan Miljančić
Oblikovanje rasvjete: Neven Taradi

Igraju:
Bruno Kontrec
Karolina Horvat
Mario Jakšić

Glas u offu: Davor Dokleja

Galerija

Trailer

Trailer (dulji)

Od samog početka godine svake nedjelje ili subote Pinkleci izvode jednu od svojih predstava na kazališnoj Tribini za djecu i mlade Cukorek. Nekoliko su puta gostovale i predstave naših kazališnih prijatelja iz Hrvatske, a jednu izvedbu imao je i Dramski studio Dada. U nepuna tri mjeseca na Tribini Cukorek održano je sve zajedno 13 izvedbi. Ovakav kontinuitet igranja predstava za građanstvo zapravo je u današnjim pandemijskim uvjetima skoro pa iznimka. Malo se predstava kontinuirano, svaki vikend, igra u ostatku Hrvatske i to je potpuno razumljivo. Pandemija, a u Zagrebu, Sisku i Petrinji i potresi, načinili su veliku štetu kazalištima. Neka kazališta ne mogu izvoditi predstave jer im mjere razmaka uvelike ograničuju broj dopuštenih posjetitelja po programu pa se česta izvođenja ne isplate. Druga pak su kazališta oštećena prilikom potresa koji još uvijek podrhtava u navedenim područjima.
Na neki način možemo biti sretni što imamo veliku dvoranu (4. po veličini mjesta u gledalištu u Hrvatskoj). Naša dvorana je dovoljno velika da se uz trenutačne mjere kazališni programi ipak donekle mogu pokriti. Činjenica da imamo tako veliku dvoranu, koja nam je do pojave virusa Covid-19 puno puta bila opterećenje, sada se pokazala kao dobrodošla pomoć. Naša dvorana sa trenutačnim mjerama može primiti 220 posjetitelja i to nam olakšava organizaciju kazališnih predstava. Prosjek posjetitelja na svakom programu Tribine Cukorek u protekla nepuna 3 mjeseca bio je 94 posjetitelja. Nadamo se da će ove brojke posjetitelja rasti kako će brojke zaraženih osoba padati.

Dopuštenje za rad dramskih studija i općenito amaterskih kazališnih skupinama u posljednjih je godinu dana svedeno na svega nekoliko mjeseci. Dramski studiji koji rade s djecom mogli su raditi jer su se vodili mjerama koje ne ograničavaju rad dječjih radionica i igraonica. No, početkom travnja i taj rad je zabranjen u zatvorenim prostorima. Zbog toga se sada dramski studiji i različite plesne skupine širom Hrvatske smrzavaju ili kisnu na otvorenom, jer djeca su i dalje željna dramske ili plesne igre, a nama je dramski odgoj još uvijek bitan. Mi u “Dadi” se nismo predali i naše grupe svoje dramske probe održavaju na otvorenom, kad je to moguće. Onda kad nije moguće, zbog kiše ili hladnoće, voditelji zadaju online zadatke ili pak vode djecu na Pinklecove predstave.

Nadamo se, i ovim putem apeliramo na kreatore naših mjera i zabrana, da će nam u bliskoj budućnosti dopustiti održavanje dramskih grupa u zatvorenom prostoru. Ako se to i ne desi, možemo ipak biti sretni jer topliji dani stižu, a glumiti se mora…
Pozdrav svim polaznicima dramskih i plesnih skupina te njihovim voditeljima ma gdje god oni bili. Držite se! Poslije kiše dolazi sunce!