8.

Međunarodna poruka maestra Eduarda Di Maura u povodu obilježavanja Svjetskog dana lutkarstva 2014.

Lutka nastaje iz igre – izvorne i iskonske umjetnosti, a ne od sakralnog predmeta kao što se često tvrdi. Lutka se rađa iz nesebične, spontane i transparente igre koja postaje sve kompleksnija poprimajući razne oblike i sadržaje.

Kraljevi, carevi, emiri i ostali zlorabitelji vlasti oduvijek su proganjali lutke zbog njihove pobunjeničke naravi, jer su, kako se čini, ta simpatična i nestašna stvorenja izrađena od krpica i drva imala istančan talent za osuđivanje i kritiziranje te su umjela vješto se koristiti sarkazmom, ironijom, humorom, dovitljivošću, ritmom i zajedljivošću.  

S temperamentom ove tisućljetne pučke umjetnosti možda se najviše poistovjećuju adolescenti jer upravo oni imaju tu istu energiju koju obilježava izvjesna strastvena neodgovornost i obično otvoreno kažu ono što misle te upiru kažiprstom u ono što osuđuju i krive. Možda su upravo zbog toga mladi idealna meta svjetskih medijskih kampanja koje banaliziraju ono najvažnije, a promiču pogrešne vrijednosti.  

Već desetljećima naše kazalište lutaka veliki dio svog rada posvećuje mladima obrađujući teme od njihova interesa i potičući ih da se služe lutkama kako bi izrazili sve ono što ih dira i tišti. Tako mladi progovaraju o nasilju, mafiji, alkoholizmu, korupciji, maloljetničkoj trudnoći, samoći i mnogim drugim tabu temama koje oni obrađuju s naivnošću i prijezirom.

Lutkari mogu i moraju uzdizati svoj kreativni svijet čitanjem, učenjem, istraživanjem i eksperimentiranjem formama tražeći ljepotu i sklad u scenskoj naraciji, ali nikada ne smiju zaboraviti da njihov odnos s kazalištem uključuje i obvezu.

A pod obvezom, tom riječju širokog značenja, podrazumijevam odgovornost lutkara da shvate koja je njihova ulogu u svijetu i koji stav moraju zauzeti prema različitim slučajevima zlouporabe vlasti u današnjem društvu, da shvate tko su današnji kraljevi, emiri i šeici.

Danas vladari više ne sjede na golemim tronovima, raskošno ukrašenim dragim kamenjem, već su obično ondje gdje ih nitko jasno ne vidi i posjeduju medije koji ih svakodnevno glorificiraju ili skrivaju, ovisno o tome što žele postići. Današnji kralj s tisuću glava je pokvareni neoliberalizam, a današnji car su velike multinacionalne kompanije koje u težnji za povećanjem zarade i utjecaja ne prežu od uništavanja planeta i života.

Stoga, dragi lutkari sa svih pet kontinenata, ustanite protiv okrutnosti, nejednakosti i nepravde, tražite svoju ekspresivnu osobnost služeći se beskrajnom raznovrsnošću tehnika i estetike, ali koristite i snažne riječi i upirite kažiprstom, kao što to čine mladi, kako biste osudili sve ono što onemogućuje izgradnju humanijeg i boljeg svijeta.

Eduardo Di Mauro