(Foto: Jama) Maglovito jutro. Pinkleci i scenografija natrpaše se u tri automobila te krenuše put Virovitice. Maglovita Virovitica. Pinkleci i scenografija natrpaše se u malu dvoranu Glazbene škole gdje su uslijedile dvije izvedbe “Vatroslava Groma”. Dječji smijeh na trenutak je odagnao misli jednog glumca na magloviti grad u kojem kao da se ništa ne događa. […]

grom_virovitica-1

(Foto: Jama)

Maglovito jutro. Pinkleci i scenografija natrpaše se u tri automobila te krenuše put Virovitice. Maglovita Virovitica. Pinkleci i scenografija natrpaše se u malu dvoranu Glazbene škole gdje su uslijedile dvije izvedbe “Vatroslava Groma”. Dječji smijeh na trenutak je odagnao misli jednog glumca na magloviti grad u kojem kao da se ništa ne događa. A događa se Noć kazališta. Iako smo sudjelovali u ovoj maratonskoj manifestaciji, nekako kao da smo ostali izvan nje. Izostalo je druženja s ostalim umjetnicima, ćaskanje uz večeru, razglabanje o kazališnim momentima i problemima predstava, stvaranje zametaka budućih suradnji… Recesija je, čini se, kao i magla, ušla u svaki kutak virovitičkog kulturnog života. Piće u kafiču Virovitičkog kazališta i put pod noge, Pinkleci! Jos dvije izvedbe iza nas, jos dva puta više zezancija na račun ove ili one spretne ili nespretne improvizacije u izvedbi, i još nekoliko puta više želje i potrebe da se ostane na kazališnom putu s pinklecom na ramenu.
Zlatko Gadni