davor

TRI FESTIVALA 4 NAGRADE

U protekla dva mjeseca Pinkleci su sudjelovali na tri različita festivala i osvojili 4 nagrade.

Krenimo redom. Prvi od ova tri bio je 13. Festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić koji se održao u Splitu od 28.9. do 3.10. Na festivalu je nastupilo 9 kazališta s 10 predstava. Pinkleci su bili selektirani s dvije predstave Kao voda (u koprodukciji s HNK uVaraždinu, režija Romano Bogdan) i  „Krpimirci“ (u koprodukciji s GKL Rijeka, režija i dramaturgija Ksenija Zec i Saša Božić) koja je osvojila čak dvije nagrade:
Nagrada za kolektivnu igru – ansamblu predstave „Krpimirci“ u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Obrazloženje nagrade: Ujednačena kolektivna igra ansambla GKL Rijeka pokazuje koliku moć kazalište ima kada se dogodi zajedništvo na sceni. Unutar specifičnog izvođačkog koda, tj. jezika ove kazališne igre, traži se kako glumačko tako i plesačko umijeće. Svi članovi ansambla iskazali su se kao vrsni u tome. Njihova je suigra mekana, jednostavna i protočna. Oni mogu biti jedno „tijelo“ na sceni, i vrlo brzo postati pojedinci na sceni. Svatko od njih individualno doprinosi, a da pri tom ne narušava kolektivnu igru, dapače svojom individualnošću potiče uspostavljanje sklada i zajedništva.  i Nagrada Zdenka Mišura za najveći kazališni izazov – Gradskom kazalištu lutaka Rijeka i Kazališnoj družini „Pinklec“ iz Čakovca. Obrazloženje nagrade: Mada koreodrama nije nešto novo ili pak tek viđeno na našim pozornicama, naša kazališta za djecu rijetko se upuštaju u taj režijsko-dramaturško-estetski poduhvat. Na neki način takav pristup najmlađima može se činiti zbog ne naviknutosti publike, kao podosta rizičnim potezom, u kontekstu naših repertoara za djecu. Upravo zato ova predstava nametnula se kao najveći izazov na ovom festivalu. Njezina fragmentarna dramaturgija, koreodramski zaokružene slike, minimalistička, a opet kreativna i bogata likovna rješenja, sve su to elementi koji zajednički provociraju maštu najmlađih gledatelja. Ova predstava traži od gledatelja da sudjeluju na način da svojom maštom nadopisuju viđeno na sceni i to je svakako njezina specifičnost i kvaliteta koju treba pohvaliti.

Sljedeća nagrada osvojena je na 25. Reviji lutkarskih kazališta u Rijeci, a Nagradu “Domino” za najbolju predstavu Revije dobila je predstava “Vuka se ne bojim ja” Kazališne družine Pinklec iz Čakovca. Obrazloženje nagrade: Istina, ništa spektakularno, ali s malo dobro odabranih scenskih elemenata i puno glumačkog entuzijazma čini čuda. Kostimi ostavljaju poseban dojam svojom jednostavnošću, ali i promišljenošću detalja. Predstava je zaista zabavna i od banalne je radnje napravila puno više. Ukratko: zabavno, dozirano i vrhunski odigrano, navodi se u obrazloženju.

I posljednje ne najmanje bitno je nagrada na 23. Susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej. Ovogodišnji Susret održan je online, a naše čak dvije predstave bile su selektirane – Kao voda (u koprodukciji s HNK u Varaždinu) i Vuka se ne bojim ja (režija Romano Bogdan). Predstava Vuka se ne bojim ja osvojila je Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje ansambla. Obrazloženje nagrade: Ansambl predstave „Vuka se ne bojim ja“ odiše skladom i povjerenjem u partnera te iz trenutka u trenutak tokom predstave oduševljavaju vrlo živom, zaigranom i dinamičnom suigrom. Njihova je najveća snaga njihovo zajedništvo, razumijevanje i povjerenje koje međusobno uživaju na sceni.

PROBATI SE MORA

Iako se trenutno jesenski dio sezone čini neizvjestan, Pinkleci su sredinom kolovoza ipak krenuli s radom. Probe kao i sama koprodukcija za predstavu Šamrlek su otkazane iz jednostavnog i praktičnog razloga. Predstava je zamišljena u koprodukciji s Lutkovnim Gledališćem Pupilla iz Lendave, a budući da su nam granice sa Slovenijom uvjetno rečeno zatvorene, rad na samoj predstavi zbog toga nam je onemogućeni.

No, rad na još jednoj predstavi naziva Normalan život korona nije uspjela zaustaviti. Probe za ovu predstavu počele su 17.8. u Centru za kulturu. Prva dva tjedna autorski tim predstave posvetio se istraživačkom radu. Na probe su nam u goste dolazili učenici, učitelji, profesori, socijalni radnici, pomoćnici u nastavi, policija … Sva njihova iskustva i znanja o zadanoj temi upijali smo kako bi samom problemu kojim se bavimo mogli što ozbiljnije pristupit.

“Normalan život”Kazališne družine Pinklec u režiji Mirana Kurspahića, dio je međunarodnog projekta ConnectUp – The Life of the Others, financiranog kroz program Creative Europe, zamišljen kao antidot procesu rastućeg socijalnog i kulturnog rascjepa diljem Europe. “Normalan život” inicijalno je inspiriran prošlogodišnjim skupom “Želimo normalan život” koji se održao ispred Centra za kulturu Čakovec i koji je pogonjen reakcijama i protu-reakcijama na taj prosvjed ostatku Hrvatske učinio vidljivom kompleksnost situacije u kojoj se nalaze stanovnici Međimurja, i sa strane većinskog, i sa strane romskog stanovništva.

Redatelj Miran Kurspahić i dramaturginja Rona Žulj, iz perspektive nekoga tko u situaciju dolazi izvana, kroz proces su zajedno s glumcima KD Pinklec istražili i dobili uvid u najrazličitije aspekte takozvanog “romskog problema” ne samo kroz kazališno-umjetnički, već i istraživački proces. Teška tema međutim ne mora značiti i tešku predstavu.

Predstava “Normalan život” je zabavna i interaktivna, tim više što je namijenjena prvenstveno mladoj publici (12 – 18 godina). Zamišljena je kao game show – emisija uživo u kojoj sama publika, podijeljena u dva tima, sudjeluje u nizu igara od kvizova znanja do igara spretnosti. Igre su osmišljene tako da u pitanje dovode niz predrasuda i odabir linije manjeg otpora, ako ne u trenutku same igre, onda nakon nje, kad se dojmovi slegnu.

Čitavim spektaklom upravljaju četiri neobične voditeljske persone koje igraju Davor Dokleja, Karolina Horvat, Mario Jakšić i Bruno Kontrec, a upravo ti pretjerani i povremeno komični likovi utjelovljenje su četiri aspekta države, odnosno sistema i time njegova kritika.

Vođeni mišlju kako zadatak kazališta nije davati odgovore, nego postavljati prava pitanja, autori predstave se nadaju kako će “Normalan život” mlade ljude inspirirati na građansku hrabrost, osvijestiti im vlastitu odgovornost u građenju društva u kojem žive te ih pobuditi na višestrano sagledavanje bilo koje situacije prije donošenja sudova. Zapravo, to je ono na što se svatko od nas povremeno treba podsjetiti.

Redatelj: Miran Kurspahić
Dramaturgija: Rona Žulj
Glazba: Nikša Marinović
Scenografija i kostimi: Domagoj Štimac
Glumci: Karolina Horvat, Mario Jakšić, Davor Dokleja, Bruno Kontrec

Premijera – Tribina Čakovec četvrtkom 29.10.2020. u 20.00 sati 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

PINKLECI OSVOJILI 3 NAGRADE NA ONLINE FESTIVALU U SARAJEVU

Predstave Kao voda i Vuka se ne bojim ja osvojile nagrade

#PINKLECONLINE #CORONAOFFLINE

Kazališna družina Pinklec i njen Dramski studio Dada obilježavajući Svjetski dan kazališta za djecu i mlade objavila je svoje prve besplatne online predstave 20.3. u 11 i u 16 sati. Cijelu priču nazvali smo #PINKLECONLINE #CORONAOFFLINE te ju nastavljamo svaki ponedjeljak, srijedu i petak u 11h i u 16h. Predstave se u zakazanim terminima izmjenjuju, a online su 24 sata. Prikratite svoje vrijeme i zabavite se uz velike i male Pinklece!!!

Svjetski dan kazališta za djecu i mlade

Ovogodišnju hrvatsku poruku za Svjetski dan kazališta za djecu i mlade napisao je kazališni redatelj Dario Harjaček, a međunarodnu poruku napisao je japanski glumac i redatelj Yoshi Oida.
Uz ove poruke Pinkleci vam žele sretan Svjetski dan kazališta za djecu i mlade.

HRVATSKA PORUKA

Danas se diljem svijeta slavi Dan kazališta za djecu i mlade. Slavi, ponovit ću tu riječ jer možda ona upravo najbolje opisuje ono što kazališni čin zapravo jest – slavlje. Kazališna je predstava događaj koji izmiče stvarnosti. Ona je pukotina u vremenu u kojoj se sva vremena i svi prostori predaju nekoj nepredvidivoj logici. Zato često kazalište uspoređujemo sa snom. I san, kao i kazališna predstava započinje (uglavnom) iz mraka. Mrak obilježava početak slobodne volje naše mašte da stvari vidi drugačije, da činjenice, događaje, ljude, pse, ptice, riječi posloži u samo sebi svojstvene, zaigrane vrtloge.

Slavlje podrazumijeva još jednu stvar – a to je bliskost. Teško je slaviti u samoći. Kazalište ne podnosi samotnost. Ono živi od zajedništva. Kazalište je umjetnost trenutka i da bi se predstava mogla odvijati iz trenutka u trenutak, nužno je da svaki kotačić predstave ima vjeru u zajednički čin. I zato bih volio da u ovoj poruci povodom Dana kazališta za djecu i mlade, pokušam osvijesti svim mladim gledateljima kako čarolija kazališta počiva na mnogim vama nevidljivim ljudima. Kada se nakon čitanja ove poruke ugase svjetla, jedan će majstor rasvjete upravo hrabro odvojiti sve nas od naše svakodnevice, kad čujete prvi glazbeni broj, morate znati da je ton-majstor to napravio na sekundu točno i tako omogućio glumcima da sigurno kroče zacranom stazom predstave. Kada pogledate oko sebe, shvatit ćete da sjedite u očišćenoj dvorani koju su za vas uredile vrijedne čistačice – one iste čistačice koje su se možda, za vrijeme proba, uvukle u gledalište i svojim diskretnim reakcijama ohrabrivale glumce na sceni. Ne zaboravimo i domare koji su se pobrinuli da vam u dvorani ne bude hladno, ali ni prevruće, niti garderobijerke koje su glumcima pripremile kostime. Ne zaboravimo ni scensku tehniku koja je prije predstave crnu rupu pozornice pretvorila u čarobni prostor kojim će hodati priča, ne zaboravimo ni inspicijente koji će poput dirigenata uskladiti ulaske i izlaske glumaca na scenu. I svi ti ljudi ovdje su upravo sada, skriveni od naših očiju da bismo mogli uživati u veličanstvenosti kazališne iluzije, iluzije koja se događa pred nama, neposredno i neponovljivo. Kroz godine rada u kazalištu, najviše me fascinira upravo to što toliko rijetko nailazim na ljude koji tek „odrađuju svoj posao“. Kazališta su mjesta prepuna ljubavi. Ta je ljubav preduvjet da se publici ponudi ono bez čega je svaka predstava bezvrijedna – a to je iskrenost. U kazalištu često koristimo termin – „prelaženje rampe“. Taj termin označava vještinu glumaca kojom čine da publika povjeruje njihovoj izvedbi. Grubo je to sad rečeno – „prelaženje rampe“ prvenstveno je termin srca. Da bi slavlje zvano kazališna predstava ispunila svoju svrhu, glumac mora podići rampu svojeg srca u nadi da će gledatelj učiniti isto. U iskrenoj nadi da je sve spremno za taj trenutak, predlažem da se ugasi svjetlo pa da svi zajedno odemo u vremenski procjep zvan predstava kako bi tamo razgovarali srcem.

Srdačan pozdrav
Dario Harjaček

MEĐUNARODNA PORUKA

„Kad sam bio dijete, od samog rođenja, oponašao sam svoje roditelje cijelo vrijeme i tako sam se razvijao. Kako hodati, kako jesti i kako govoriti – sve sam to naučio oponašajući svoje roditelje. Kad sam bio dovoljno star za to, naučio sam ići u kazalište, kamo su me vodili moji roditelji. Za mene je kazalište bilo zemlja magije. Spušteni zastor bio je prvo što biste vidjeli kad ste ušli u kazalište. Sjećam se kako sam napeto čekao da se zastor podigne, pitajući se što se krije iza tog spuštenog zastora. Kad se zastor konačno digao, ukazao se svijet snova što su ga stvarale kulise, svjetla i kostimi. Jednom je to bio prizor stvoren tako da izgleda kao nešto iz stvarnog svijeta, a ponekad čudesan krajolik, nemoguć u stvarnom svijetu. Bili su tu izvođači u najrazličitijim kostimima, plakali su, smijali se, pjevali i plesali. Za vrijeme pauze čulo se lupanje i žamor. Ako je kazalište bilo maleno, a ja sjedio u prvom redu, mogao sam malčice podići zastor i zaviriti ispod njega. Iznenađivala me brzina kojom se scena mijenjala zbog velikih kulisa koje su vukli uokolo i razmještali. A zatim, kad bismo se vratili kući, igrao bih se oponašajući glumce. Najviše sam volio biti samuraj. Nacrtao bih si muževne obrve, napravio periku, zgrabio mač od bambusa i s prijateljima se igrao borbe mačevima. Kad sam krenuo u sedmi razred, već sam izrađivao makete pozornice: okretnu pozornicu, pozornicu s rasvjetom od minijaturnih žarulja… I, naravno, pokušavao izvesti izmjene prizora.

Na krilima tih iskustava iz rane mladosti pridružio sam se profesionalnoj kazališnoj družini. Ali tada nije postojao studij suvremenog kazališta. Otišao sam učitelju koji je bio stručnjak za tradicionalno kazalište i učio kazališne tehnike koje se tradicionalno prenose na nove naraštaje. U okvirima tradicionalnog kazališta, učiti znači oponašati sve što učitelj radi i truditi se da budeš isti kao učitelj. A onda sam jednog dana neočekivano dobio priliku raditi s Peterom Brookom. Na prvom smo satu radili improvizaciju, s čime se nikad prije nisam susreo. Kad mi je rekao da improviziram, nisam imao pojma što da radim pa sam počeo izvoditi pokrete koji su bili kombinacija svih onih tradicionalnih pokreta što sam ih naučio u Japanu. No Brook mi je jednog dana dao poruku na papiriću u kojoj je pisalo: „Prestani oponašati tradicionalno japansko kazalište.“ Bio je to pravi udarac, osjećao sam se kao da sam bačen u ogromni ocean sasvim sam. Nisam se mogao ni za što uhvatiti, bio sam kao olupina broda izložena na milost i nemilost valova. Ali u tom sam trenutku prvi put počeo razmišljati o stvaranju. Shvatio sam da moj posao nije tek reproducirati nešto što već postoji, kao što to čini tradicionalno kazalište, nego stvarati svoj izričaj. A stvarati ne znači stvarati nešto iz ničega, kao što to čini Bog, nego oponašati nešto što već postoji i zatim otići korak dalje.  Na Van Gogha je utjecala škola Ukiyo-e, Picasso je bio nadahnut afričkom umjetnošću, a Miro kineskim pismom: sve je razvoj koji počinje od nečega što postoji otprije.

Put koji sam izabrao vjerojatno je baš takav. Na početku svog životnog puta oponašao sve što sam vidio i čuo u kazalištu, a zatim sam se trudio napraviti korak više. A to me iskustvo odvelo na životno putovanje kroz kazalište i dalje od njega.”

Yoshi Oida

PINKLECI NAJ, NAJ, NAJBOLJI NA NAJ, NAJ, NAJ FESTIVALU

Ovogodišnje 20. izdanje Naj, naj, naj festivala u organizaciji GK Žar Ptica koji se održavao u Zagrebu od 26. 2. – 1. 3. 2020. Pinklecima je donio veliki uspjeh. Predstava Vuka se ne bojim ja u režiji Romana Bogdana, a izvedbi Pinkleca (Karolina Horvat, Mario Jakšić, Bruno Kontrec, Neven Matoša i Davor Dokleja) osvojila je Nagradu za najbolju predstavu u cjelini.

Festival je ove godine bio potpuno drugačiji od svih dosadašnjih. Održavao se u sklopu projekta  #naNAJače protiv vršnjačkog nasilja, te je u cijelosti bio posvećen vršnjačkom nasilju. Svih osam predstava bile su donatorske i u on-line prodaji. Kupnjom ulaznice po simboličnoj cijeni od 10 kuna gledatelji su se rado odazvali i popunili gotovo sve dvorane gdje su se predstave igrale, jer zajednički cilj organizatora bio je glasno progovoriti o nasilju u školama te financijski pomoći školskim projektima protiv vršnjačkog nasilja u OŠ Bartula Kašića Zadar, OŠ Mihovila Pavlinovića Metković, OŠ Jure Turića Gospić, OŠ Ivana Rangera Kamenica i u OŠ Glina. 

Stručni žiri u sastavu: dramaturginja Mira Muhoberac, redateljica Renata Carola Gatica i urednik kulture Igor Vikić, nakon odgledanih predstava o nagradama je odlučio ovako:

1. NAJBOLJA PREDSTAVA U CJELINI je Vuka se ne bojim ja, u režiji Romana Bogdana i izvođenju Kazališne družine Pinklec, Čakovec

2. NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU ide Ivanu Plazibatu, za režiju predstave Lažeš Melita u izvođenju Gradskog kazališta lutaka Split

3. NAGRADU ZA NAJBOLJU GLUMICU dobila je Ana Marija Veselčić za ulogu Melite u predstavi Lažeš Melita Gradskog kazališta lutaka Split

4. NAGRADA ZA NAJBOLJEG GLUMCA ide Matiji Šakoronji za ulogu Zrksa u predstavi Huligan, Kazališta Mala scena Zagreb

5. NAGRADA ZA NAJBOLJU DRAMATURGIJU ide Ani Prolić za predstavu Bajka o ribaru i ribici, u izvođenju Gradskog kazališta Zorin dom, Karlovac

6. NAGRADA ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJU ide Ani Marin za predstavu Lažeš Melita, Gradskog kazališta lutaka Split

7. NAGRADA ZA NAJBOLJI SCENSKI POKRET ide Damiru Klemeniću za predstavu Bajka o ribaru i ribici u izvođenju Gradskog kazališta Zorin dom, Karlovac i predstavu Lažeš Melita, Gradskog kazališta lutaka Split

8. POSEBNA NAGRADA za društveno angažirano kazalište ide predstavi Ako kažeš, gotov si! u režiji Krešimira Dolenčića i u izvođenju Gradskog kazališta Žar ptica, Zagreb

Čestitamo svim nagrađenima!
A ve nazaj na posel, rekli bi Međimurci!

PINKLECI PRIPREMAJU NOVU PREDSTAVU “ŠAMRLEK”

• 

• 

• 

• 

Pala je prva proba. Pinkleci su još jednom, po 79. puta krenuli u novo istraživanje. Još jedna predstava za djecu. Još jedna priča. Kratka i naizgled jednostavna priča o djevojčici Sofiji. Sofija je oduševljena pustolovinama no ne može ih proživjeti u stvarnome životu. Zato u gradskome parku sa psićem Parsivalom istražuje tajanstvena mjesta u tamnim nijansama ukrasnih biljaka i hrapavim korijenima drveća. Jednoga ljeta njena majka mora na poslovno putovanje pa ju šalje baki i djedu na selo. Sofija slučajno u vrtu otkriva zaboravljeni šamrlek. Što može učiniti s njim? S odanim Parsijem započinje znatiželjno istraživati i prelaziti vlastite granice – njih dvoje gledaju i odlaze dalje, odlaze više (po slatku nagradu), prelaze preko prepreka do lijepoga cvijeća … Praznici su odjednom postali prekratki za sve istraživačke poduhvate koji čekaju znatiželjne pustolove. Na putu kući, Sofija pripovijeda majci o pustolovinama u kojima se pokazala kao hrabra, snalažljiva, moglo bi se reći, odrasla osoba! Hoće li sada moći dobiti psa? Molba je to koju Sofija ponovo pita svoju majku.

Predstavu Pinkleci rade u koprodukciji s Kulturnom udrugom Pupilla iz Lendave. Autorski tim predstave čine: Romano Bogdan (redatelj), Mojca Redjko (dramaturginja), Sabina Šinko  (scenografija, lutke i kostimografija), Bojan Miljančić (glazba), Neven Taradi (oblikovanje rasvjete) i glumci Karolina Horvat, Petra Kavaš, Davor Dokleja i Vitomir Vratarić. Premijera predstave biti će početkom svibnja ove godine.

PINKLECI U 2019. – POGLED UNATRAG

PROFESIONALNA PRODUKCIJA

Kazališna družina Pinklec u 2019. godini odigrala je133 predstave od kojih 107 profesionalnih i 26 Dramskog studija Dada, što znači da smo svaki treći dan igrali predstavu. Naravno, bilo je mjeseci kad smo imali nekoliko izvedbi, a opet, bilo je mjeseci kad smo imali svaki dan jednu ili više predstava. Neki put u jednom danu, u dva različita grada. Bilo kako bilo, sve te predstave ukupno je vidjelo 21 488  posjetitelja, a događaj koji je zasigurno obilježio prošlu godinu je gostovanje KD Pinklec na 10. Shanghai International Children’s Theatre festivalu u Kini s predstavom „A tko si ti?“

Pinkleci su u 2019. godini imali 3 premijere. Godinu su započeli premijerom neverbalne predstave „Krpimirci“  (autorski projekt Ksenije Zec i Saše Božića u suradnji s Petrom Šarac, Alexom Đakovićem, Brunom Kontrecom i Marijom Jakšićem) u koprodukciji s GKL Rijeka. Predstava je igrana u dvije postave, a u čakovečkoj uz Kontreca i Jakšića igraju Karolina Horvat i Davor Dokleja. Likovno oblikovanje ove predstave napravila je Zdravka Ivandija Kirigin, a glazbu Damir Šimunović.

• 

Na kraju mjeseca svibnja Pinkleci su izbacili još jedan po svemu sudeći hit.
Predstava po tekstu Tanje Novak „Vuka se ne bojim ja“ u režiji Romana Bogdana i izvedbi Karoline Horvat, Brune Kontreca, Marija Jakšića, Nevena Matoše i Davora Dokleje jedna je od najizvođenijih predstava u prošloj godini, (21 izvedba). Likovno oblikovanje za ovu predstavu napravio je Bruno Kontrec, a glazbu Davor Dokleja

• 

Nakon ljetne stanke premijerno je izvedena lutkarsko igrana predstava prema tesktu Ane Prolić „Kao voda“ u režiji Romana Bogdana i izvedbi Tene Antonije Torjanac, Karoline Horvat i Marija Jakšića, u koprodukciji s HNK u Varaždinu. Likovno oblikovanje predstave napravio je Leo Vukelić, a glazbu Nenad Kovačić.

• 

FESTIVALI I NAGRADE

U 2019. godini Pinkleci su obišli 14 različitih festivala (11 u Hrvatskoj i 3 u inozemstvu) te osvojili 2 različite nagrade.

Također, umjetničkom ravnatelju KD Pinklec Romanu Bogdanu dodijeljeno je Priznanje za dugogodišnji rad u lutkarstvu na SLUK-u u Osijeku. 

• 

Predstava „S razlogom“ u režiji Morane Dolenc (KD Pinklec u koprodukciji s LOFT-om) osvojila je nagradu na  25. Festivalu ekološkog pozorišta u Bačkoj Palanci – Specijalna nagrada stručnog žirija “Dobro drvo” za vizualni identitet predstave.

• 

Predstava „Krpimirci“ osvojila je nagradu na 22. Susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej – Nagrada za najbolju kostimografiju (Zdravka Ivandija Kirigin).

• 

Tijekom 2019. godine Pinkleci su izvodili 12 različitih predstava koje su reprizirali 107 puta što je vidjelo ukupno 15 327posjetitelja.

Pinkleci se vesele 2020. godini koja će također biti puna gostovanja i festivala, a možda najbitniji festivali na koje su Pinkleci selektirani i putuju su:

23. International Puppet Theatre festival u Holonu (Izrael) s predstavom „S razlogom“ i 14. Izmir International puppet days u Izmiru (Turska) s predstavom „Do viđenja“.

ASSITEJ PO 19. PUT U ČAKOVCU

Već 19 godina za redom Pinkleci su organizirali Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej. Na ovogodišnjem Susretu od 14. do 18. listopada u Centru za kulturu odigrano je deset selektiranih predstava (selektor Dario Harjaček). 

• 

U izložbenom prostoru Centra postavljena je prigodna izložba pod nazivom “𝐋𝐔𝐓𝐊𝐄 𝐎𝐒𝐕𝐀𝐉𝐀𝐉𝐔 𝐇𝐑𝐕𝐀𝐓𝐒𝐊𝐔 𝟏𝟗𝟐𝟎.” i “𝟗𝟎 𝐆𝐎𝐃𝐈𝐍𝐀 𝐔𝐍𝐈𝐌𝐀-𝐞”

Uz dvjestotinjak izvođača i gostiju iz cijele Hrvatske Susret je vidjelo gotovo 3000 posjetitelja.

KINESKA AVANTURA

Rezultat prvog hrvatskog „Showcase“-a kazališta za djecu i mlade za Pinklece bio je poziv da sudjeluju na  Shangai International Children’s Festival koji se održao od 5. do 14. srpnja 2019. u Šangaju. Našu je predstavu vidio službeni kineski izaslanik koji je predstavu prezentirao kineskim festivalima. Predstava „A tko si ti?“ toliko se svidjela kineskoj selektorici YilinYangda koja ju je uvrstila u službeni program svog festivala. Ovim putem ispričavamo se selektorici YilinYang za koju smo, budući da je komunikacija ostvarena putem e-maila, cijelo vrijeme mislili da je muško. Došavši u Šangaj ugodno smo se iznenadili.

• 

• 

• 

• 

 
Prošlogodišnji „Showcase“ također je za Pinklece prošao odlično. Predstave „Do viđenja“ i „S razlogom“ pozvane su te će ove godine gostovati u Izraelu, odnosno u Turskoj.

 „CUKOREK“ I PROŠLE GODINE PODIGAO LJESTVICU

U sklopu Tribine Cukorek u 2019. godini bilo je odigrano 16 predstava za djecu i mlade, koje je posjetilo 3794 posjetitelja (prosjek 237 posjetitelja po programu) te time i 4. godinu za redom ova tribina podigla ljestvicu posjećenosti.

Dvije predstave na prošlogodišnjem “Cukoreku” bile su gostujuće predstave kazališta iz Hrvatske: Čudak Šumek (Kotar Teatar u koprodukciji sa Malom Scenom) i Jaje (u produkciji GK Zorin Dom Karlovac).

Uz gostujuće predstave na “Cukoreku” su igrale i predstave domaćih kazališta: Krpimirci (KD Pinklec u korpodukciji s GKL Rijeka) – odigrano dvaput, Vuka se ne bojim ja (KD Pinklec) – odigrano dvaput, Preko sedam mora, preko sedam gora (KD Pinklec), Kao voda (KD Pinklec u koprodukciji sa HNK u Varaždinu), Snjeguljica (Dada), Godišnja produkcija (Dada), Robin Hood (Dječje gradsko kazalište), Snješkovići i Snješkomrz (Dječje gradsko kazalište). Uz ove predstave svoje produkcije na Cukoreku imali su Plesni studio Vivona i Studio suvremenog plesa Teuta.

• 

PINKLECI ZA RUKSAK (PUN) KULTURE

Hvalevrijedan projekt Ministarstva kulture RH “Ruksak (pun) kulture” koji se provodi već nekoliko godina prilika je svim kazalištima, malim i velikim, da se prijave i ostvare gostovanja u odgojno obrazovnim ustanovama koja inače rijetko imaju priliku ugostiti profesionalni umjetnički program. Čast nam je što na Ruksaku sudjelujemo od samih početaka svake godine, a neki put i s više predstava.

• 

Pinkleci su jako sretni i ponosni što su od četrdesetak prijavljenih kazališnih programa njihova dva prihvaćena i za 2020. godinu.
Predstavu „Vuka se ne bojim ja“ u režiji Romana Bogdana i radionicu „Predrasuda se ne bojim ja“ izvest će Karolina Horvat, Bruno Kontrec, Mario Jakšić, Neven Matoša i Davor Dokleja.

Predstavu „S razlogom“ u režiji Morane Dolenc prijavio je naš koproducent LOFT iz Zagreba, a predstavu i radionicu izvodit će Petar Atanasoski, Bruno Kontrec i Mario Jakšić

• 

DRAMSKI STUDIO DADA U 2019. GODINI

Naš Dramski studio Dada prošle je godine proslavio 15 godina rada. Studio je cijelu godinu radio punom parom, a to potvrđuju gostovanja i premijere predstava za djecu“U.Z.O.P.” i „Dok te nije bilo“ i predstave za mlade “Kralj Lear”, te sve veći broj polaznika naših dramskih grupa.

• 

• 

• 

Kroz 9 različitih grupa koje vode Jelena Dokleja, Tasjenka Žnidar, Bruno Kontrec, Alen Barbić, Neven Matoša i Davor Dokleja, prošlo je stotinjak djece, mladih i starih. Igrali smo 5 različitih predstava i izveli ih 26 puta te održali godišnju produkciju na kojoj su se predstavile sve naše grupe sa svojim kratkim, ali slatkim kazališnim etidama. Ovu produkciju od prošle godine uobličili smo u ponovno oživljeni Festival kazališne kreativnosti – Fačuk. Također, bili smo na 4 različita festivala i sudjelovali u projektu razmjene mladih u Kruševcu (Srbija) te u projektu Šalji dalje Udruge Zora.

• 

Predstava “Snjeguljica” u režiji Davora Dokleje gostovala je na KAM-u u Prelogu gdje je osvojila nagradu za najbolju glumicu te na 31. Rencontresdu Jeune Theatre Europeen u Grenoblu. Na prošlogodišnjem 21. Susretu profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC Assitej u Bjelovaru predstava „U.Z.O.P.“ bila je apsolutni pobjednik. Osim nagrade za najbolju predstavu u cjelini voditelj te grupe i redatelj predstave Neven Matoša osvojio je nagradu „Zvjezdana Ladika“ za najbolje dramsko pedagoško vodstvo.

• 

• 

Početkom lipnja Dadači su izašli s novom predstavom za mlade „Kralj Lear“ u režiji Davora Dokleje. Predstava je selektirana i gostovat će na ovogodišnjem 2. AMAFEST u Stuttgartu od 14. do 17. svibnja. Završetak godine uvijek je u znaku novogodišnjih premijera i podjela darova. Nova predstava iz dada-kuhinje “Dok te nije bilo” odigrana je 9 puta u prosincu i uz sv. Nikolu i Djeda Mraza razveselila brojne mališane.

• 

Na kraju godine stigla nam je jedna izvanredna vijest. The World Festival of Children’s Performing Arts u Toyami selektirao je među 92 prijave iz 54 zemalja 20 predstava a među njima i našu „Snjeguljicu“ te ju pozvao da nastupi na festivalu koji će se održati od 18. do 22. kolovoza u Toyami (Japan). Festival u Toyami jedan je od tri najvažnija festivala amaterskog kazališta u svijetu, a kolika je čast što smo pozvani dovoljno je reći da se taj festival održava svake 4 godine još od davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dramski studio Dada s predstavom „Snjeguljica“ na tom će festivalu predstavljati Hrvatsku. 

• 

ZAKLJUČAK ILI JESMO LI SRETNI

Bez lažne skromnosti i imalo preuveličavanja možemo reći da nam je 2019. godina bila jedna od najzanimljivijih do sada. Odigrali smo mnogo predstava, osvojili 5 nagrada, proputovali cijelu Hrvatsku, ali i otišli na drugi kontinent, u daleku Kinu.

Mi u Pinklecima znamo da se sreća nalazi u malim stvarima. Znamo da je težak rad na kraju isplativ. Znamo da kad nešto naumimo to i ostvarimo. Zakoračili smo u 2020., a ona nam donosi još mnogo zanimljivih gostovanja i novih produkcija. No, prije svega želimo svim kazalištarcima u Hrvatskoj, ali i šire, da vas prati sreća, financije i najvažnije, zdravlje.